petak, 30.03.2007.
Emisija opće prakse, HTV 1, 23.03.'07.
I opet me nisu iznevjerili. Četvorica najboljih izdanaka hrvatske vrste koja sjede u kapsuli, svaki za svojim futurističkim pisaćim stolom, dajući svoj obol u hateveovoj verziji Big Brothera, ali za odrasle, svakoga su petka već mjesecima razlog mog ostanka kod kuće, uz televizor. Gdje inače prosječan hrvatski građanin može čuti toliko dubokih misli, izrečenih s takvom mudrošću, suptilno upakiranih u najljepši poetski izraz dostojan vodećih umova naše današnjice, nego u Emisiji opće prakse, tom genijalnom teve formatu kakvog se, na sreću, nije dosjetio osmisliti ni sam BBC. Ako još niste pogledali ovo sjajno HTV-ovo izdanje, svakako to učinite: prvih nekoliko tjedana uživat ćete u njihovoj nagradnoj igri radnog naziva 'Otkrij voditelja', a kada ga konačno otkrijete, moći ćete se neopterećeno prepustiti tom meandru misli i ideja Mandića, Zidića (a ne bedema), Makovića i Pofuka o važnim društvenim pitanjima kao što su npr. važnost opere za hrvatsku kulturu. A tek kad čujete Mandićevu definiciju ovog glazbenog žanra koja glasi „opera je predstava u kojoj tenor pokušava poševiti soprana, al' mu bariton ne da“, sigurno ćete ciknuti od sreće jer konačno ste shvatili bit i poruku opere, pa što ne biste otišli i pogledati koju, neće vam pasti kruna s glave, kad već ima i ševe. Kao pravi Hrvat, taj dio ćete razumjeti. Ili, recimo, izdanje od prošloga tjedna: Mandić, i opet taj prosvjetitelj pod krinkom lakrdijaša, taj erudit/mizantrop/nihilist koji je odbacio kulturitis (kako sam za sebe kaže) donio je u studio, povodom obilježavanja svjetskog Dana voda, hrvatsku čuturicu s hrvatskom vodom, na kojoj piše Bog i Hrvati, objesio ju preko hrvatskog ramena i rekao gledateljima da svaki hrvatski muž treba nabaviti nešto slično, upozorivši ih nakon toga da je voda naše blago i da ju treba čuvati. Ingeniozan način motivacije hrvatskog bića! Potom su sva četvorica desetak minuta razvezla o tome tko je od njih napisao više knjiga i koji ih se više odrekao, pa smo tako saznali da je Maković napisao tri suvišne knjige, a Zidić tek jednu, za koju mu je Mandić čak napisao svoj prvi panegirik. Pofuk je pritom pokunjeno šutio.
Ovo su tek naznake zabavnih momenata ove poslastice koju nam petkom uvečer pruža javna televizija, koja je konačno skužila da joj je uloga informirati, obrazovati i zabaviti, te kako sve to upakirati u format kakvog svijet još nije vidio. Jedino, da se mene pitalo, bolje bi bilo da se zove 'Maković Pofuka Mandića na Zidiću'.
- 19:06 -
